Digitalne
fotografije, kao krajnji produkt
našeg fotoaparata se nakon
pritiskanja okidača zapisuju na
memorijsku karticu u nekom od
formata fajlova. U zavisnosti od
klase fotoaparata i od toga šta
dalje želimo sa fotografijama, neki
formati će imati prednost u odnosu
na druge. Osvrnimo se na osobine,
prednosti i mane najzastupljenijih.
JPEG
Najosnovniji i najrasprostranjeniji
je svakako JPEG format. Ovo je zato
što je odavno standardizovan i podržan
od strane svih računarskih aplikacija
i jer omogućuje relativno malu veličinu
fajla uz dobar kvalitet fotografija. Ipak, JPEG
ima veliki broj mana, ali one prosečnom
korisniku i nisu toliko bitne. Ovaj
format nije podesan za dalju obradu
i treba izbegavati snimanje fotografije
u JPEG formatu u toku računarske
obrade (više puta) jer će svaki
put kvalitet fotografije biti malo degradiran. Ovo ipak često nije toliko
drastično da bi trebali preterano
da se brinemo ako smo to i učinili.
Veća mana pri obradi fotografija
je da JPEG format ne pamti informacije
o slojevima (ukoliko vršimo
obradu u nekom programu koji
radi sa slojevima, npr.
Photoshop), pa samim tim bilo koji
ozbiljniji rad ne možemo nastaviti
tamo gde smo stali ukoliko ga jednom
prekinemo i sačuvamo fajl. Pri fotografisanju
u ovom formatu poželjno je odabrati
najveći kvalitet (minimalnu kompresiju)
uz najveću moguću rezoluciju koju
senzor fotoaparata nudi.
TIFF
TIFF format je dosta
redak u fotoaparatima, on ne koristi
kompresiju i zadržava originalni
kvalitet fotografije. Njegova velika
mana je veličina. On je veći i do
tri ili četiri puta od iste fotografije
u JPEG formatu pri minimalnoj kompresiji.
Zbog ovoga on nije pogodan za snimanje
unutar fotoaparata. Za skladištenje
i arhiviranje fotografija u računaru
je vrlo podesan i za to ga možemo
koristiti jer ukoliko želimo da
vršimo korekcije na fotografiji
to uvek možemo učiniti bez bojazni
da ćemo naredni put kada sačuvamo
naše korekcije izgubiti na kvalitetu.
TIFF format takođe sadrži i informacije
o slojevima pa se može koristiti
umesto PSD (Adobe Photoshop) formata.
PSD
Ukoliko
fotografije obrađujemo u
programu Adobe Photoshop, PSD format
je veoma dobar za obradu
fotografija jer čuva sve
informacije o svim slojevima
fotografije. Ipak, po završetku
obrade je poželjno sačuvati
fotografiju u TIFF ili JPEG
formatu sa minimalnom
kompresijom jer su
oni rasprostranjeniji od PSD formata,
tj. fotografije će moći da se pregledaju na svakom
računaru.
RAW
RAW format ili "digitalni
negativ" se koristi u DSLR fotoaparatima
i boljim kompaktnim digitalnim fotoaparatima.
On je najbolji po kvalitetu za snimanje
fotografija unutar fotoaparata jer
zadržava sve informacije bez ikakve
kompresije koja utiče na kvalitet.
Veličina RAW fajla je nešto manja
od TIFF fajla, ali i dalje je dosta
veća od JPEG fajla. Ipak, zbog brojnih
drugih prednosti u odnosu na sve
ostale fotmate fajlova poželjno
ga je koristiti za snimanje fotografija
unutar fotoaparata u slučajevima
kada želimo maksimalan kvalitet.
Npr. ako koristimo RAW format ne
moramo voditi računa o podešavanju
za white ballance jer se
to kao i mnoge druge stvari može
podesiti korišćenjem nekog programa
za obradu fotografija bez gubitka
u kvalitetu. Mana RAW fajla je da
nije standardizovan, tj. svaki proizvođač
ima svoj način na koji će pamtiti
informacije o fotografiji. Zbog
toga su potrebni posebni programi
ili dodaci za programe kada god
se pojavi novi model fotoaparata.
Jedino na ovaj način ćemo moći da
vidimo ove fajlove i konvertujemo
ih u neki od gore navedenih tipova
fajlova uz korišćenje svih pogodnosti
koje RAW donosi.